...svi vole ngj...zato smo mi tu da to dokažemo...

nedjelja, 30.12.2007.

News

Redovi pred pučkim kuhinjama za ljubimce
U Njemačkoj, iako ju se smatra zemljom blagostanja, ima više milijuna siromašnih. Neki ne mogu svojim kućnim životinjama priuštiti hranu. Ali, ima dobrotvora koji misle i na životinje: besplatno daruju hranu za njih.

'Za mene je to bio spas u krajnjoj nuždi', kaže Birgit Seeger. Ona živi od socijalne pomoći s kojom i sama teško spaja kraj s krajem. Ali, ova 43-ogodišnjakinja ima i dvije mačke. I njih treba nahraniti. Zato ju je jako razveselilo kad je čula da se u njezinom gradu Rathenowu otvara pučka kuhinja za životinje, piše Deutsche Welle.

Udrugu 'Tiertafel Deutschland' osnovala je Claudia Hollm, a udruga ima urede u šest njemačkih gradova. Uz pomoć 250 dragovoljaca udruga se brine da siromašne osobe u Frankfurtu na Majni, Hamburgu, Nordenhamu, Magdeburgu, Rhinowu i Rathenowu dobiju hranu za svoje kućne ljubimce. Pravo na uslugu imaju oni koji predoče dokaz o materijalnom stanju: potvrdu o primanju socijalne pomoći, potvrdu o visini mirovine ili slično.

U Hamburgu ili Frankfurtu je ponekad u redu za besplatnu životinjsku hranu i po 300 do 400 ljudi. To ne iznenađuje. Jer, samo u Hamburgu socijalnu pomoć prima oko 150 tisuća ljudi. A potreba ne obuhvaća samo hranu. Još teže je osigurati medicinska skrb. Veterinarski pregledi i lijekovi su skupi. Sredstvo protiv buha stoji 34 eura, sredstvo protiv nametnika u crijevima 22 eura. S 350 eura socijalne pomoći teško je pokriti i vlastite potrebe, a kamo li uzdržavati kućnog ljubimca.

Sličan projekt postoji i u Nuernbergu, gdje je izdavanje besplatne hrane za životinje pokrenuo Dom za zaštitu životinja. U najvećem domu za životinje u Europi, onom u Berlinu, izdavanje besplatne hrane ne vide kao konkurenciju, iako bi neki od milodara koji tamo odlaze možda završili kod njih. 'To je dobra stvar, jer životinje tako mogu ostati kod svojih vlasnika', kaže Evamarie Koenig, zaposlenica berlinskog Doma za životinje u kojem je ponekad zbrinuto i do 1500 životinja.

Božićno vrijeme je vrijeme darivanja i obilatijeg blagovanja, pa su i pučke kuhinje za životinje za ove dane pripremile malo bogatiju hranu za životinje. Za pse su, primjerice, nabavljene kosti. A i mačke su dobile hranu nakon koje se osobito oblizuju.

By: tportal...

|Komentiraj 46| Printaj| #|

utorak, 25.12.2007.

Igracke za mace

Sve mace se vole igrati. Kako mačići, tako i odrasle mačke. Postoje mnogi tipovi igračaka (od klasičnih loptica do mirišljavih mišića u loptici), kao i razne veličine. Uglavnom, izbor je najviše na vlasniku, ali je važno obratiti pažnju na nekoliko pravila:

- Najbolje su gumene ili krpene igračke, koje ne mogu povrijediti macu.

- Obratiti pažnju na starost mace. Mačetu nemojte kupovati velike i teške igračke, dok odrasloj maci ne treba uzeti premale, jer ih može progutati i ugušiti se.

- Nikada ne štedite na cijeni igračka, jer su jeftine igračke najčešće lošeg kvaliteta. Takve igračke maca može uništiti jednim zamahom šape.

Ali, ne zaboravite! Izbor je samo Vaš. Vi najbolje poznajete Vašu macu i njene potrebe.

Nadam se da će uživati u igri.

SVIM ČITATELJIMA SRETAN BOŽIĆ I SRETNA NOVA GODINA!!

UPDATE:
FORUM KLUBA JE PREMJEŠTEN NA OVU AFRESU TJ. TO JE NOVI FORUM KLUBA I MOLIMO SVE ČLANOVE KLUBA DA SE REGISTRIRAJU NA TAJ FORUM!

|Komentiraj 9| Printaj| #|

nedjelja, 23.12.2007.

Pomozite ak mozete...

Prenosim OGLAS-stvar je hitna,hitna!!!

Kujica leži pod strehom i doji bebe. Traži se bilo kakvo mjesto s krovom koji ne prokišnjava u kojem bi ova kujica sklonila svoje malo dragocjeno leglo.

Bilo ih je 4 malena...ostala su 2

Ima li takvo mjesto, javite na 091 5383 974 ili na kontakt na www.futura4u.hr

Hitno je!!!

Preneseno s http://ljubimci-forum.com/index.php?topic=78885.0#quickreply
HITNO!

|Komentiraj 0| Printaj| #|

nedjelja, 02.12.2007.

Blagdani

MENI NAJDRAŽI DIO GODINE.POKLONI ISPOD BORA,OKIĆENI BOR,KOLAČI ,UKRASI I SVE OSTALO MMMMMM.
6.12 JE SVETI NIKOLA,ON DONOSI DAROVE I SLATKIŠE.UJUTRO POSPANI VESELIMO SE ŠARENIM POKLONIMA.
CIJELI DAN SE MOŽEMO IGRATI I JESTI SLATKIŠE JER NEMA ŠKOLA,PRAZNICI SE,JEEJ.
ZATIM SVETA LUCE-ONA JE BILA SIROMAŠNA PA ONA NE NOSI PUNO KAO DJED MRAZI I SVETII NIKOLA.ONA DONESE BOMBONE,ČOKOLADICE TJ. SLATKIŠE I PONEKAD NEKU SITNICU.
U TO VRIJEME KITIMO BOR KOJI UKRAŠAVA NAŠ DOM U TO VRIJEME.NA NJEGA OBJESIMO ČIZMICU.U NJU STAVIMO PISMO ŽELJA ZA DJEDA MRAZA.U BOŽICNO JUTRO OTVARAMO POKLONA,JEEEEEEEEE.
I U TO VRIJEME POSEBNO SU SRETNA DJECA.
PUCAJU SE PETAREDE,VATROMENTI,NEKI SE TOGA BOJE.JOŠ JE LJEPŠE AKO PADA SNIJEG,SVE JE BIJELO.
KADA ZAVRŠE PRAZNICI U ŠKOLI SE PRICA O DAROVIMA,NETKO DOBIJE VIŠE,NETKO MANJE,ALI TO NIJE VAŽNO.
VAŽNO JE DA SU SVI BILI SRETNI,A POKLONI,POKLONI NISU TOLIKO VAŽNI,NEGO VAŽAN JE OSMIJEH.

Napisala:Mia

|Komentiraj 27| Printaj| #|

Animals Club

Polarni medvjed

Sjeverni ili polarni medvjed (Ursus maritimus), životinja koja svojom veličinom izaziva strahopoštovanje, zajedno sa mrkim medvjedom i američkim crnim medvjedom (često nazvanim grizli) treća je najveća kopnena zvijer na svijetu. Žućkastobijelom bojom krzna odlično je prilagođen svojoj okolini.
Visina do ramena: 1,5 metara
Visina u uspravnom položaju: 2,4 - 3,3 metra
Dužina tijela: 2,5 metra
Težina: mužjaci 300-800 kg, ženke 150-300 kg
Zaštita vrste: Sjeverni medvjed je danas zaštićena vrsta.
Krzno im je obično bijele boje, no ljeti često dobine žućkast do blijedo smeđi ton. Dlake nemaju pigment kako bi sunčeve zrake mogle prodrijeti do kože koja je crna. Kao prilagodbu na svoj okoliš, za dodatnu zaštitu od hladnoće imaju sloj masnoće debeo i do 10 cm.
Najčešći način prehrane sjevernog medvjeda je lov, a njihov glavni plijen su tuljani. Kako se tuljani neprestano sele, da bi došao do hrane mora ih medvjed tražiti. Čeka ih kod otvora za zrak ili im se oprezno prikrada dok leže na snijegu i griju se na suncu. Daleko najčešći plijen su tuljanovi mladunci jer ih medvjed lako pronalazi čak i pod snijegom u koji su ih zakopale njihove majke. Medvjed će ubiti tuljana snažnim udarcem po glavi, a od plijena iskoristiti samo iznutrice, kožu i masnoću. U kasno ljeto i početkom jeseni sjeverni se medvjedi zadržavaju na obalama gdje traže uginule kitove i morževe. Za ljetnih mjeseci hrane se bobicama i pokojim glodavcem.
Sjeverni medvjed živi na područjima oko sjevernog pola pokrivenim vječnim snijegom i ledom. Najviše vole područja s većim otvorenim vodenim površinama i širim obalnim područjima. To su životinje koje pretežno žive samotnjački i aktivne su tijekom čitave godine. Neobično su uporne, a u potrazi za hranom mogu provesti veći dio dana. Vrlo su spretne, pa se mogu uspeti na okomite ledene stijene i preskočiti do četiri metra široke raspukline u ledu.
Sjeverni su medvjedi odlični plivači koji se bacaju u vodu naglavce poput pasa. Mogu plivati brzinom od više desetaka kilometara na sat. Otvorenim očima i zatvorenim nosnicama rone ispod površine vode gdje izdrže i više od dvije minute.
Početkom proljeća počinju medvjeđa udvaranja koja su najintenzivnija u travnju. Tada mužjaci kreću u duge potrage za ženkama koje u to vrijeme više nemaju mladunčad. Ženka samo jednom u tri godine donosi mlade na svijet napuštajući prethodno mladunce iz prijašnjeg legla.
Medvjedica je plodna samo tjedan dana. Od parenja do koćenja u pravilu prođe oko osam mjeseci. To se, međutim, ne može smatrati razdobljem skotnosti. Oplođena jajašca se smještaju u stijenku maternice tek negdje krajem kolovoza ili rujna. To je prirodna zaštita ženke koja će, ako hrane tijekom ljeta nije bilo dovoljno da njeno tijelo stvori dovoljno zaliha za rađanje i podizanje mladunaca, jajašca resorbirati i "trudnoća" se prekida. Kako do koćenja dolazi između studenog i siječnja, stvarna skotnost traje zapravo samo dva do tri mjeseca.
U studenom i prosincu medvjedice će u snijegu ili u zemlji iskopati neku vrstu brloga. Većinom biraju mjesta na južnim padinama na koje sjeverni vjetar nanosi više snijega. U tim brlozima skotne ženke provode najviše vremena. (To se kod ove vrste medvjeda naziva zimsko mirovanje, jer nema obilježja tipična za zimski san.) Pod utjecajem toplog ženkinog daha zamrznut će se sniježne stijenke brloga i poslužiti kao toplinska izolacija.
Mladunci dolaze na svijet slijepi i gluhi s vrlo finim, gotovo nježnim krznom. Ženka koti jedno do četvoro mladunaca. Obično su teški između 400 i 900 grama. Tijekom prva dva mjeseca koje provode s majkom u brlogu, dosegnu težinu od 10 do 15 kilograma, a krzno im postaje sve gušće.
Majka ih doji jednu i pol do dvije i pol godine i u tom razdoblju uče od majke kako loviti. U surovim arktičkim uvjetima, ove prve godine preživi tek oko 50% mladunaca. Spolnu zrelost dosižu tek u starosti od pet do šest godina. Nakon dvadesete godine starosti, plodnost ženki značajno opada. U prirodi, očekivani životni vijek im je 25 do 30 godina, dok u zatočeništvu uz brigu čovjeka mogu doživjeti i 45 godina.

Božić
Božić je kršćanski blagdan kojim se proslavlja rođenje Isusa Krista.
Hrvatska riječ božić zapravo je umanjenica riječi bog, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog - Isus.
U anglosaksonskim jezicima, etimologija seže do riječi geol od koje je derivirana današnja engleska riječ Yule. Engleska riječ Christmas skraćenica je od sintagme Christ's mass (Kristova misa), a potječe od srednjoengleskog Christemasse i staroengleskog mćsse. Drugi etimolozi vjeruju da je to posuđenica od egipatske složenice Khristos-Mas (Kristovo rođenje).
U ostalim se jezicima naziv Božića veže uz riječi koje opisuju rođenje - u španjolskom (navidad), portugalskom (natal) i francuskom Noël. U njemačkome Weihnachten znači "blagoslovljena, sveta, štovana noć".
Utjecajem engleskog jezika proširila se i skraćenica xmas. U starim grčkim inačicama Novog zavjeta, grčko slovo hi (Ç) prvo je slovo imena Krist (§ÁąĂÄĚÂ). Od sredine 16. stoljeća slično se latiničko slovo X koristilo za skraćenicu riječi Krist.
Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Međutim, istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta, tako i u Hrvatskoj, državni blagdan.
Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Svetih triju kraljeva.
Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. prosinca. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - Rođenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva željeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine.
Zimske su se svetkovine slavile u mnogim kulturama, uglavnom zato što je bilo manje poljoprivrednog rada tijekom zime. Iz vjerskoga kuta, Uskrs je bio važniji u crkvenom kalendaru, a Božić je bio manje važan. Neke od svečanosti koje su vjerojatno poslužile kao svojevrstan model Božiću bile su rimske Saturnalije, skandinavski blagdan Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se održavao 25. prosinca.
Najpoznatije rimske zimske svetkovine bile su Saturnalije (Saturnalia), vrijeme opuštanja, gozbe, razveseljavanja i odmor od formalnih pravila. Običaj je bio da se daruju maleni darovi (Saturnalia i Sigillaricia), najčešće lutke za djecu i svijeće za odrasle. Posao se odgađao, a slavili su i robovi. Pilo se, kockalo i pjevalo, a česta je bila i javna golotinja. Katul govori da su to bili "najbolji dani". Saturnalije su slavile boga Saturna (pandan Kronu iz grčke mitologije) te su počinjale 17. prosinca, a duljina svetkovina s vremenom se povećala do 24. prosinca, a u carsko je vrijeme skraćena na pet dana.
25. prosinca Rimljani su slavili Dies natalis Solis Invicti ili "rođendan nepobjedivog Sunca". Naziv Sol Invictus dopuštao je slavljenje nekoliko božanstava povezanih sa Suncem. Car Aurelije proglasio je taj dan blagdanom diljem cijelog carstva.
Taj je dan smatran i danom zimskog solsticija koji su Rimljani nazivali bruma. To je bio dan kad je Sunce dokazalo da je nepobjedivo.
Poganski su Skandinavci održavali zimske julske svetkovine, krajem prosinca do početka siječnja. Palile su se julske cjepanice (panj, badnjak) u čast Thoru, bogu grmljavine, s vjerovanjem da će svaka iskra iz vatre predstavljati novorođenu svinju ili tele nadolazeće godine. Gozba bi trajala dok panj ne bi izgorio, uglavnom dvanaestak dana. Skandinavci još uvijek Božić nazivaju Julom, a u Engleskoj je riječ Yule sinonimna s Božićem. Poznat je i julski ovan ili pak koza, Julbock, koji je bio simbol tih svetkovina u Skandinaviji.
U Njemačkoj su postojali blagdani Mitwinternacht (noć u sredini zime) i Wintersonnenwende (zimski solsticij), a također i dvanaest divljih noći - Rauhnächte - u kojima se slavilo, jelo i pilo.
Danas se umjesto cjepanice ili panja često pravi i istoimeni kolač, najčešće s čokoladnim premazom boje drveta.
U ranom srednjem vijeku, Božić je bio zasjenjen blagdanom Sveta tri kralja, ali se poslije situacija promijenila. Četrdeset dana prije Božića nazivali su se "četrdeset dana svetog Martina", a počinjali su 11. studenog. Danas to razdoblje traje četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom (lat. adventus = dolazak). U Italiji su bivše saturnalijske svetkovine pretočene u adventske. Oko 12. stoljeća tradicije su se pomaknule na dvanaest božićnih dana (26. prosinca - 6. siječnja) o kojima i pjevaju brojne pjesme, česte u anglosaksonskom području. U Hrvatskoj se to razdoblje naziva dvanaestodnevnicom.

Slavljenje Božića bivalo je sve raširenije, organizirale su se gozbe, a često se na božićni dan jeo vepar. Engleski kralj Richard II. bio je domaćin božićne gozbe 1377. godine na kojoj se pojelo 28 volova i 300 ovaca. Postojalo je i posebno božićno pivo.

Također je postalo popularno pjevanje božićnih pjesama. Izvorno je to činila grupa pjevača i plesača sastavljena od predvodnika i plesača koji su bili zbor. I danas je često pjevanje pjesama koje čine tzv. čestitari. Blagdansko je raspoloženje bilo veselo, često se pilo i jelo te slavilo.

Na Novu godinu su se razmjenjivali darovi u Engleskoj. Kršćani su od davnina dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine, a to je vrijedilo u gotovo čitavoj Europi. Osim činjenice da se Nova godina često naziva Mladi Božić ili Mali Božić, o tome govore i stihovi poznate hrvatske božićne pjesme Narodi nam se:

Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice
Na tom mladom letu veselimo se
Mladoga Kralja mi molimo

1691. godine Crkva je prihvatila 1. siječnja kao početak nove godine i sam blagdan Nove godine.
Protestanti su osudili božićno slavlje. 1647. engleski su puritanci zabranili Božić u Engleskoj, a zabrana je nakon desetljeća ukinuta, ali su se svejedno mnogi protivili njegovu slavljenju. Istodobno se u kolonijaliziranoj Americi proširilo slavljenje Božića. U 19. stoljeću Britanci su oživljavali taj blagdan, a tome je pridonijela i objavljena knjiga Božićna priča Charlesa Dickensa. Isto se činilo i u Americi gdje su doseljeni Europljani širili kontinentalne božićne tradicije, posebno njemačke.
Poslije se Božić proširio i na ostale dijelove svijeta. Za razliku od navedenih anglosaksonskih područja, u kontinentalnoj su Europi tradicije ostale gotovo netaknute te je slavljenje Božića postalo stoljetnom tradicijom.
Danas su sve češće kritike (ne samo od vjerskih zajednica) da je Božić potpuno komercijaliziran tako da se izgubio njegov pravi smisao. Mnogi više i ne znaju što se zapravo na Božić slavi nego ga povezuju isključivo s borom i darovima. Božićna poruka da je Bog postao čovjekom da nas spasi te se kao dijete rodio u staji jer za njega nije bilo mjesta u svratištu kao da je u drugom planu iza potrošačke groznice.
Prema Bibliji Isusa, Božjeg sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga muža Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u stali, okruženi domaćim životinjama gdje se Isus rodio.
Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.
Prizor u brojnim prikazima i umjetničkim djelima uključuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) - Baltazara, Melkiora i Gašpara koji su Isusu donijeli darove - zlato, tamjan i smirnu. Često se prave i jaslice koje uključuju figurice navedenih osoba, zajedno sa životinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški 1223. godine u prirodnoj veličini.

Prikaz rođenja Isusova po Lukinu Evanđelju (1-2):

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

Priprema za Božić počinjala je došašćem, u dosta krajeva početak priprave bio je blagdan Svete Katarine 25. studenog. U to se vrijeme odlazilo na ranojutarnje mise zornice, postilo se i duhovno pripremalo za veliki blagdan. U novije se vrijeme proširio običaj izrade adventskog vijenca s četirima svijećama, a na svaku bi se adventsku nedjelju palila jedna svijeća.
U nekim se hrvatskim krajevima na blagdan sv. Barbare stavlja pšenica u tanjuriće, koja proklija, zazeleni se, te postaje božićni ures u kućama i crkvama.
Slavili su se i blagdani Svetog Nikole i Svete Lucije. Njihove su likove prikazivali mladići ili djevojke koji su obilazili domove darivajući djecu najčešće voćem - smokvama, bademima, jabukama, orasima, a često su znali i plašiti nestašnu djecu. Poslije su tu ulogu preuzeli sveti Nikola i njegov pomoćnik Krampus, pri čemu je Nikola donosio darove dobroj djeci, a Krampus bi plašio zločeste. Na Svetu Luciju sijala se božićna pšenica, a bila je simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega, a služila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukrašavajući domove. Isti običaj postoji u Italiji i Portugalu te nije toliko raširen. Pšenica se sadila na Svetu Luciju i rasla bi do Božića kad bi se uredila. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama - crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijeća. Što je pšenica bila gušća i zelenija, to će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se davalo pticama da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.
Ime badnjaka povezano je s riječju "bdjeti" (stsl. bad) budući da se na taj dan bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Zbog samog običaja bdjenja i nekadašnje situacije bez električne struje i modernih sprava, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su ujedno postale i simboli novog života i nade. Izrađivale su se posebne svijeće, tzv. voštanice, a često su se povezivale tri svijeće hrvatskom trobojnicom.
Na sam su se Badnjak ukućani rano ustajali, a žene su napravile božićni objed, pospremile dom i spravile nemrsnu hranu za večeru, budući da se na Badnjak posti. Uglavnom se jela riba, često bakalar, pekao kruh koji bi bio na stolu sve do blagdana Sveta tri kralja, a njegova je veličina simbolizirala obilje naredne godine. Muškarci su pak hranili stoku koja je također trebala biti spokojna zbog božićnih svetkovina, a također su pripremali drva za ogrjev i nabavljali hranu koju bi domaćice potom pripravljale. Nakon večere odlazilo bi se na tradicionalnu misu, tzv. polnoćku, na kojoj bi se dočekao Božić.
Stari je običaj bio unijeti na dan prije Božića tri velika panja koja simboliziraju Sveto Trojstvo i postaviti ih pored ognjišta. Iz njihove vatre palile su se svijeće, a često bi se u vatru u kojoj su ti panjevi gorjeli dodao dio gozbe i pića, a njihova bi vatra trebala donijeti mir i dobro ukućanima. Badnjakom se nazivao i samo jedan veliki panj ili pak velika zelena grana koju se obično prislanjalo uza zid, bilo s vanjske, bilo s unutarnje strane doma. Kad bi otac obitelji unosio badnjak, čestitao bi ukućanima koji bi mu potom uzvraćali.
U kuću je obično otac obitelji unosio slamu koju bi se rasprostrlo po podu, simbolizirajući Isusovo rođenje u staji na slami. O tome govore i stihovi pjesme Radujte se narodi:

Vidi Božje otajstvo u podrtoj štalici
I tko trpi uboštvo na toj tvrdoj slamici.

Slama bi se postavila pod stolom pjevajući božićne pjesme. Često su žene izvlačile slamke, koja bi uhvatila dužu, imala bi veću i bolju preslicu. Od ostatka slame pravili su se vijenci i snopovi koji su simbolizirali plodnost i dobar urod ili bi se slama postavila na stol prekrivena, najčešće bijelim, stolnjakom. Na slami se sjedilo i pričalo sve do odlaska na misu polnoćku, a često se po noći na njoj i spavalo, simbolizirajući samog Isusa.
Premda je kićenje božićnog drvca star običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, uglavnom utjecajem njemačke tradicije te prostorno-političkih dodira. Bez obzira na to što kićenje drvca nije bilo rašireno, domovi su se prije svejedno na Badnjak kitili cvijećem i plodovima, a posebno zelenilom, a to su najčešće činila djeca. Isprva su se kitila bjelogorična stabla, a poslije zimzelena, i to voćem, najčešće jabukama, ali i šljivama, kruškama te raznim slasticama i ukrasima izrađenim od papira, najčešće lanci te razne niti. Čest su i lijep ukras bili pozlaćeni orasi i lješnjaci kojima se kitilo drvce, a najčešće su se postavljale svijeće, simboli nade i božanstva. Poslije su se postavljali i komadići vate, voska ili papira koji su simbolizirali snijeg na drvcu i tako su ga ukrašavali. Imućniji su imali posebne figurice i ukrase.
Ispod drvca redovno su se stavljale jaslice, izrađene najčešće od drva. Isprva su bile samo u crkvama i kod imućnijih ljudi, a često je postojalo "nadmetanje" tko će napraviti ljepše jaslice. Najstarije se hrvatske jaslice nalaze na otočiću Košljunu te potječu iz 17. stoljeća. Jaslice su često nosili pjevajući koledari.
Na Božić se često odlazilo na tri mise, za početak na polnoćku na sam Badnjak na kojoj bi se dočekao Božić, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obično pričešćivalo, a na poldanicu ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke često odlazile u različitim svečanim haljinama.
Žene su dan prije pripremile bogati božićni jelovnik, a ručak je bio svečan i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj. Jelo se voće, povrće, meso, razne pečenke, kruh, hladetinu, peciva i brojna druga jela.
Poslije ručka odlazilo se čestitati rodbini i prijateljima, a potom ostalim mještanima. Koledanje ili čestitarenje činilo se pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Mladići su djevojkama često kao tradicionalni božićni dar darivali tzv. božićnicu, ukrašenu jabuku. Prvi posjetitelj koji bi posjetio kuću na Božić, tzv. polaznik ili položar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo što bi domu donijelo srećo, a često su se unaprijed domovi dogovarali o "slučajom" posjetitelju da se ne bi izazvalo nesreću. Ako bi pak na Božić padala kiša, vjerovalo se da će uroditi sve što se okopa motikom.
Naredni su blagdani također imali svoje običaje. 26. prosinca, na blagdan Svetog Stjepana, čestitao se imendan istoimenim osobama (Stjepan, Stjepko, Stipe, Stipo, Stjep, Stijep, Štef, Štefica, Stjepka, Stipica itd.) pjevajući božićne pjesme. Na Svetog Ivana, narednog dana, blagoslivljalo se vino, a slama se iznosila iz doma i postavljala na voćke da bi bolje rodile naredne godine. Na dan Nevine dječice narednog se dana često vršilo tzv. šibanje, kad bi se ljudi lagano udarali vrhovima šiba, obilježavajući bol ubijene dječice. Na misama su se blagoslivljala djeca. Na Novu godinu međusobno bi se čestitalo, ali bi ugođaj bio manje intiman za razliku od božićnog.
Svršetak dvanaestodnevnice, dvanaest božićnih dana, blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenja. Na taj se dan spominjemo triju mudraca koji su darivali Isusa, odlazi se na misu, skidaju se ukrasi te završava blagdansko razdoblje. Blagoslivljaju se kuće za narednu godinu, a blagoslovljenom su se vodom blagoslivljali i vrtovi te buduće ljetine. Često su božićne pjesme pjevali tzv. zvjezdari odjeveni u tri kralja noseći zvijezdu.
Božićno drvce često se smatra kršćaniziranom poganskom tradicijom ukrašavanja i štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog solsticija. Ukrašavanje božićnog drvca kao i danas počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 18. stoljeću, a potom se proširilo po svijetu. Brojni se gradovi i zemlje zalažu za prvenstvo u kićenju božićnog drvca, ali prava domovina ovog običaja nije poznata.
Postoji legenda koja govori da je u 7. stoljeću engleski propovjednik u Njemačku došao propovijedati i naviještati Evanđelje. Kako bi na najbolji način protumačio jedinstvo Svetoga Trojstva. koristio je sortu sjeverne bijele jele trokutastog oblika koja je simbolizirala Trojstvo. Obraćeni su pogani štovali to stablo, a dotad su vjerovali da je to jedna vrsta hrasta. U 12. stoljeću stabla su se vješala na strop gdje su visila naopačke simbolizirajući kršćanstvo. Druga legenda govori da je sam Martin Luther ukrasio božićno drvce početkom 16. stoljeća svjećicama.
Božićna se drvca ukrašavaju svijećama, ukrasima, kuglicama i slasticama. Popularne su i tzv. lampice, malene raznobojne svjetiljke upravljane električnom strujom. Na vrhu božićnog drvca, najčešće jele, a katkad i bora ili smreke, postavlja se zvijezda repatica ili anđeo. Isprva su se drvca kitila prirodnim ukrasima - najčešće voćem i ručno izrađenim ukrasima. Poslije su se drvca kitila raznim ukrasima poput skupocjenih srebrnih niti, znakova prestiža, koje su poslije zamijenjene jeftinijim metalnim. Najpopularnije su kuglice koje dolaze u svim bojama i s raznim ukrasima.
Zbog ekoloških razloga, česti su apeli za umjetnim drvcima da bi se smanjila sječa stoljetnih stabala. Umjetna se drvca gotovo i ne razlikuju od pravih zbog modernih tehnologija izrade, a za razliku od prirodnih, mogu se svake godine iznova koristiti. Često dolaze i unaprijed ukrašena.
Osim umjetnih drvca koja teže biti jednaka prirodnima, postoje i brojna dizajnerska drvca različitih boja, a također i drvca koja rade na električnu struju kojima iglice mijenjaju boju okretanjem samog drvca. Ovaj je ukras (bio) vrlo popularan, ali nepažnjom se može uzrokovati požar, stoga se sve više ljudi zalaže za jednostavna božićna drvca ili pak samo grane koje ukrašavaju kuću i njezinu vanjsku stranu.
Osim tradicionalnog božićnog drvca, božićni su simboli i razne biljke poput božićne zvijezde, imele i božikovine. Čest je običaj poljupca ispod imele. Izrađuju se i božićni vijenci s ukrasima, napravljeni od zimzelenog bilja, s ukrasima od božikovine, vrpcama, kuglicama ili češerima.
U brojnim se zemljama i dvorišta te pročelja kuća ukrašavaju raznim svjetlima i figurama, a često i natpisima s dobrim željama, posebno na trgovima i javnim mjestima.
Vrlo je maštovito i ukrašavanje božićnih darova koji se umataju u razne ukrasne papire, a potom ukrase raznobojnim ukrasnim vrpcama (ger. mašna). Darovi se ostavljaju ispod božićnoga drvca, često s natpisom njegova primaoca. Uz darove, česte su i božićne čestitke.
Ispod drvca, osim darova, stavljaju se i jaslice, a često i božićna pšenica, posađena na blagdan Svete Lucije te razne figurice i ukrasi.
Prve jaslice napravio je sveti Franjo Asiški godine 1223. u prirodnoj veličini. Uglavnom uključuju staju, često s anđelom na krovu ili pričvršćenom zvijezdom repaticom, katkad i mahovinu, a od figura postavljeni su: Marija, Josip i mali Isus, često pastiri i sveta tri kralja, a redovno i domaće životinje - krave, koze, magarci, ovce itd. Isus je položen u jasle, staja je ispunjena slamom, a obično se rade od drva. Osim kao dio jaslica, mahovina je čest zaseban ukras ispod drvca, zajedno sa pšenicom.
Božićni je običaj da se ljudi međusobno darivaju. Često su darovi pripisani liku zvanom Djed Božićnjak ili Djed Mraz. Također je znan i kao Father Christmas (anglosaksonsko područje), Weihnachtsmann (njemačko područje) ili pak sveti Nikola. U dosta se zemalja sveti Nikola i Djed Božićnjak/Mraz doživljavaju kao dvije različite osobe, poput u Hrvatskoj gdje je blagdan Svetog Nikole 6. prosinca kada djeca nalaze darove u svojim čizmama.
Djed Božićnjak/Mraz zapravo je varijacija nizozemske priče utemeljene na povijesnom liku svetog Nikole (Sinterklaas) koji je darivao 6. prosinca. U 19. stoljeću u Americi povezan je s Božićem te je s vremenom preimenovan u Djeda Božićnjaka - Santa Claus ili Saint Nick. Njemačko-američki crtač, Thomas Nast, nacrtao je lik modernog Djeda Božićnjaka 1863. koji je osamdesetih godina 19. stoljeća postao sve sličniji današnjem obličju, a dvadesetih godina 20. stoljeća korišten je u reklamiranju i oglašivanju. Uzor izgledu bio je ruski Djed Mraz (rus. 54 >@>7) crvenog kaputa, krznenih čizama i duge bijele brade, a također i biskupski izgled svetog Nikole.
Father Christmas, u prijevodu Božićni Otac, bio je Božićnjakov predak, prvi je put zabilježen u 15. stoljeću. Bio je povezivan s razveseljavanjem i pijanstvom. U viktorijanskoj Britaniji njegov je lik poprimio Božićnjakovo obličje.
U Italiji darove donose Babbo Natale koji je ekvivalentan Djedu Božićnjaku, a također i La Befana koja dolazi na Sveta tri kralja te daruje djecu. Priča govori da je La Befana trebala donijeti malome Isusu darove, ali se putem izgubila te sad donosi darove svoj djeci.
Postoje razne inačice priče o Djedu Božićnjaku. Priča donosi da živi na sjevernom polu zajedno sa svojom ženom, gospođom Božićnjak. Ondje postoje radionice u kojima vilenjaci izrađuju igračke, a potom ih na Badnju večer Djed ukrca u svoje saonice koje vuku sobovi (na čijem je čelu sob Rudolf koji svojim nosom osvjetljava put) te tako podijeli darove djeci svijeta, ulazeći u kuće kroz dimnjak. Često djeca ostavljaju mlijeko i kekse da bi ih Djed pojeo.
U latinskoj Americi pomiruje se religijska strana s globalizacijskom te priča donosi da Djed Božićnjak izrađuje igračke koje daje malome Isusu koji ih potom dijeli djeci.
U hrvatskoj je tradiciji bilo da darove djeci donosi mali Isus, u sjevernijim je krajevima zvan i kao Isusek ili u pojedinim krajevima kontinentalne Hrvatske (u gotovo cijeloj Slavoniji, Baranji i Srijemu) zvan i njemačkom riječju Kristkindl (Christkindl). S vremenom, utjecajem globalizacije, darove je počeo donositi i Djed Mraz, odnosno Djed Božićnjak, ali se u dosta krajeva čuva izvorna tradicija maloga Isusa kao darivatelja.

|Komentiraj 14| Printaj| #|

subota, 01.12.2007.

Forum i Web stranica

Odlučili smo ostavljat puno komentara na blogove, a razlog je to da netko dođe nama na forum. Imamo dosta članova,ali nitko se nije udostojio bit redoviti član. Kako bi forum funkcionirao trebaju nam članovi, a još bolje REDOVITI ČLANOVI. Zato vas sve pozivam da nam se pridružite...

FORUM
WEB

|Komentiraj 10| Printaj| #|

nedjelja, 11.11.2007.

Obavijest

Imamo kviz!Na kviz mogu svi koji hoće. yes Tko hoće mora ostaviti:
Ime
Blog/web/forum
Raz
Hobije dead
Obavezno je ovo!Kviz će se održati nakon šta se skupi pet parova.(Znači mora vas biti po dvoje).Poslat ću tu pitanja za svaki raz,vi na kommentare odgovorite.Najbolji može doći u klub i biti što hoće (osim predsjednika i potpredsjednika) hrvatska zujo
A novi koji bi tili bit u klubu moraju dat:
Ime
Raz
Hobije
Interese
I moraju se reg (bilo bi dobro) na OVO
By!

Ev@

|Komentiraj 40| Printaj| #|

Animals club

KANADSKI RIS

Kanadski ris (L. canadensis) je vrsta iz porodice mačaka (Felidae), pobliže, svrstava se u rod risova (Lynx).
Dužina tijela ove vrste risova je između 75 i 105 cm, a težina mu se kreće između 8 i 13,5 kilograma. Visina u ramenima mu je oko 60 cm.
Kanadski ris živi u Kanadi, južnom dijelu Aljaske, sjeverim dijelovima Oregona, Idahoa i na području Rocky Mountainsa (Wyoming, sjeverni Colorado).
Risovi su po svojoj prirodi samotnjaci koji love samo noću. Izvstan vid i njuh im pomažu pronaći lovinu i slijediti ju. Risovi nisu vrlo brzi trkači, no zato su izdržljivi. Ponekad mogu slijediti svoj odabrani plijen i duže od kilometra. Osim toga, vrlo dobro plivaju a i dobri su penjači.
Kanadski ris se hrani malim jelenima, jazavcima, zečevima, kunićima, vjevericama kao i ribama i pticama. Strvinu će jesti samo u krajnjoj nuždi.

U stanju je pričiniti veliku štetu napadajući domaće životinje. Zbog toga, iako su zaštićene, ove mačke se još uvijek love i ubijaju.
Vrijeme parenja kanadskog risa počinje početkom ožujka i traje do početka ili sredine travnja. Nakon gravidnosti od 63 dana, rađaju se prosječno dva do tri mladunca, u pravilu u nekoj jami ili dobro zaštićenom skloništu. U rijetkim slučajevima mogu se okotiti i do šest mladunaca. Mladunci se rađaju slijepi, ali već dobo obrasli krznom. Otvaraju oči nakon desetak dana, a nakon oko 2 mjeseca napuštaju sklonište u kojem su se okotili. Tada uglavnom kreću s majkom u lov. Uz majku ostaju do idućeg proljeća, odnosno, do neposredno prije nego što majka okoti novi podmladak.

PINGVINI

Oni su mala crno-bijela gegala.
Pingvini su iz porodice ptica.
Žive na sjevernom polu i na ostalim hladnim područjima.
Zbijeno tijelo s uskim ali snažnim perajama u koje su im se preoblikovala krila čini ih vrlo dobro prilagođenim životu u vodi.

ANAKONDE

Anakonde spadaju u rod zmija krljonoški.
Prosječno narastu oko 7 metara.
U prosjeku teže 130 kg.
Nalazi se u plitkim djelovima rijeke Amazone.
U Brazilu ju se može sresti u blizini velikih gradova.
Plijen su joj glodavci,ptice,manje kornjače,pa čak i vodenprasci i mali do srednje veliki kajmani.

SOVE

Poznajemo 134 vrste sova.Rasprostranjene su na svim kontinentima.Prava njihova staništa su šume,iako živu i u pustinjama,gradovima,a čak i na planinama bez biljnog pokrivača.Većina ih lovi u sumrak,no neke vrste znaju loviti i usred dana.Gnijezde se u dupljama drveća.Ne boje se čovjeka i njegove okoline.Zato ih možemo vidjeti i usred gradova,na tornjevima i tavanima...Imaju brojne neprijatelje,pogotovo danje ptice kojima noću ometaju san pa im one čim svane ‘’vraćaju’’ istom mjerom.Sove uglavnom jedu rovke i miševe,ali dobro dođu i štakori,krtice,ptice,zmije,lasice i kukci.One lete nečujno pa im šum vlastitog kretanja nimalo ne ometa da čuju i najtiše šuškanje na tlu,i vide bez obzira na tamu,vide i najmanjega sisavca.

NOVOSTI U KLUBU:
Ja sam Dominik.Ja sada uređujem blog.
U klub su ušli:Mia i ja.
Klub ima kviz.
Mia je stavila chat za sve.
Sljedeći broj časopisa izlazi 10. prosinca.

OGLASI:
Klub Nwk traži nove članove klub nwk
Klub v&mj traži nove članove klub v&mj
Ako hoćete postati član ovih klubova ostavite komentar na blogovima kluba.

|Komentiraj 10| Printaj| #|

subota, 10.11.2007.

CHAT

Evo vam predivan chat.Naravno ako dojde sretan rofl

Get your own Chat Box! Go Large!

Jel tu?

Ugodan chat! kiss kiss kiss kiss

mah mah mah mah

|Komentiraj 7| Printaj| #|

nedjelja, 04.11.2007.

Animals club

sretan SaD ste sretni,jer novi broj časopisa krenuo je u akciju! party fino
U ovom broju:
Kitovi sretan
Zeko i kunić dead
Što je životinja? lud
Igračke za mace zubo
Moja ribica Lou belj
Delfin greedy
Mačke fino
Kitovi:
Kitovi su, pored morskih krava, jedini sisari potpuno prilagođeni životu u vodi. Oni čitav svoj život provode u vodi, a na kopnu ne mogu preživjeti. Na kopnu bi ih ugušila vlastita težina, osušili bi se ili bi zbog jako dobre toplotne izolacije uginuli od toplotnog udara. Čitava građa tijela kao i sve tjelesne funkcije su primjerene životu u vodi. A uprkos tome, imaju sve najvažnije osobine zajedničke svim sisarima:
Kitovi, umjesto škrga imaju pluća i moraju disati zrak. Kako je njihov disajni sistem izvrsno prilagođen životu u vodi, dugo vremena mogu provesti ispod površine. Udisanje kiseonika je dosta ekonomičnije od njegova preuzimanja iz vode. Neke vrste kitova mogu s jednim udisajem roniti i do dva sata
Imaju srce čije su radne sposobnosti izvrsne. Za razliku od ribljeg srca, srce kita je podijeljeno na više komora. To pomaže da se kiseonik, apsorbovan u krvi, puno efikasnije rasporedi u tijelu.
Kitovi su toplokrvne, a ne životinje promjenljive topline kao ribe.
Svi kitovi rađaju živu mladunčad i doje ih krajnje masnim majčinim mlijekom iz posebnih mlječnih žljezda. Čitav razvoj embriona se odvija u tijelu majke, i za to vrijeme embrion se hrani preko placente.

Najveće životinje koje su ikada živjele na zemlji su iz reda kitova. Plavi kit (Balaenoptera musculus) je sa svojih 33 metra i 190 tona najveća vrsta na Zemlji živih životinja, ali i veća od svih svojih fosilnih predaka, dok je ulješura (Physeter catodon) najveći mesožder koji je ikada živio na Zemlji.

Vanjski izgled

Repna peraja grbavog kita

Kontura kitovog tijela jako je slična onoj velikih riba, što govori o njihovoj prilagođenosti uslovima u životnom okolišu. Tijelo im je izrazito “aerodinamično”, a prednji udovi su poprimili izgled peraja. Na leđima imaju leđnu peraju koja je kod različitih vrsta različitog izgleda, a neke vrste je uopće nemaju. U suštini, leđna peraja uopće i ne zaslužuje taj naziv, jer kod onih koji je i imaju to je ustvari samo nakupljeno masno tkivo. I leđno i prednje peraje kitu služe isključivo za stabilizaciju i upravljanje u vodi. Rep završava velikom repnom perajom u kojoj nema dijelova kostiju nego je hrskavičasta. Repna peraja je postavljena vodoravno u odnosu na tijelo, i to je lako prepoznatljiva razlika u odnosu na ribe čiji rep je uvijek okomit. Kitovi plivaju vertikalnim udarcima repnom perajom.

Kitovi uopće nemaju zadnje udove, kao ni druge tjelesne izrasline koje bi mogle narušavati aerodinamičnost tijela, kao što su uši ili dlaka. Muški spolni organi kao i mlječne žljezde uronjeni su u nabore kože.

Svi kitovi imaju izdužene glave, što posebno kod kitova usana poprima ekstremne razmjere zbog njihovih izduženih čeljusti. Otvori za disanje su postali svojevrsne “mlaznice”. Kitovi zubani imaju samo jednu takvu mlaznicu, a kitovi usani dvije. One su smještene na gornjem dijelu glave tako da kit ne treba izroniti da bi disao. Dovoljno je da iz vode izroni gornji dio glave s disajnim otvorom. Kod izdisanja vlaga sadržana u izdahnutom zraku se kondenzira i stvara tzv. “mlaz”.

Tijelo im je obloženo debelim slojem sala. Salo im služi kao toplotni izolator i daje im glatku tjelesnu površinu. Naročita građa kože i način kako je povezana sa salom omogućuje sitnim nabiranjem smanjenje otpora vode kod brzog plivanja. Naročito brzi plivači, recimo delfini, imaju znatno bolje aerodinamične osobine od mehaničkog tijela potpuno jednakog oblika upravo zahvaljujući takvoj funkciji kože, što je eksperimentalno dokazano.

Zeko-kunić
Najprije, koja je razlika između zeca i kunića? Iako naizgled isto izgledaju, radi se o dvije različite vrste. Divlji zec živi u nastambama iznad zemlje, vrlo je plah, te ima duže uši i stražnje noge od kunića. Iako se mladi zec može pripitomiti, nikad ne gubi svoju izrazitu plahost. Dok se zečevi rađaju već prekriveni dlakom i spremni za samostalni život, tek rođeni kunići su potpuno goli, slijepi i ovisni o majci. Kunići mogu biti divlji i pitomi. U prirodi žive u nastambama koje sami iskopaju ispod zemlje. Sitnije su građe od zeca, znatno pitomiji, spretniji, a neki kažu i inteligentniji.

Što je životinja?
Životinjska bića ili životinje su značajna skupina organizama koji su svrstani u životinjsko carstvo (na latinskom, animalia). Općenito su to višećelijski organizmi sposobni da se kreću i odgovaraju na okoliš, te da se hrane jedenjem drugih organizama.

Životinje su živa bića, koja svoju energiju ne dobivaju fotosintezom nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima a za disanje trebaju kisik. Većina životinja je pokretna i ima osjetila.

Prirodnonaučno gledano i čovjeka treba smatrati životinjom. Biologija ponašanja je pokazala, da životinje na višem stepenu razvoja koriste komplicirane uzorke ponašanja i određene znakove koje nazivamo i govor životinja (glasanjem, mimikom, i sl.). Pored čovjeka, i neke životinje pokazuju, bar u naznakama, sposobnost apstraktnog mišljenja. Međutim, osim čovjeka nije poznata ni jedna životinjska vrsta koja bi mogla stvoriti “visoko razvijenu” kulturu. Razlikovanje koje u većini jezika postoji između čovjeka i životinje, znanstveno gledano, nije održiva. O odnosu čovjeka prema drugim životinjama ("Odnos čovjek-životinja") pogledaj Filozofsku antropologiju.

Životinje se najčešće poistovjećuju sa višestaničnim organizmima, međutim tu se u zadnje vrijeme pojavljuje čitav niz raznih teorija, i vjerojatno će potrajati još neko vrijeme dok se razjasne i općenito prihvate mišljena o čitavom nizu, po navedenoj definiciji, graničnih slučajeva.

Igračke za mace

Sve mace se vole igrati. Kako mačići, tako i odrasle mačke. Postoje mnogi tipovi igračaka (od klasičnih loptica do mirišljavih mišića u loptici), kao i razne veličine. Uglavnom, izbor je najviše na vlasniku, ali je važno obratiti pažnju na nekoliko pravila:

- Najbolje su gumene ili krpene igračke, koje ne mogu povrijediti macu.

- Obratiti pažnju na starost mace. Mačetu nemojte kupovati velike i teške igračke, dok odrasloj maci ne treba uzeti premale, jer ih može progutati i ugušiti se.

- Nikada ne štedite na cijeni igračka, jer su jeftine igračke najčešće lošeg kvaliteta. Takve igračke maca može uništiti jednim zamahom šape.

Ali, ne zaboravite! Izbor je samo Vaš. Vi najbolje poznajete Vašu macu i njene potrebe.

Nadam se da će uživati u igri.

Moja ribica Lou
Moja ribica zove se Lou.Vrste je neke Crvenkapice...valjda zato što je takve crveno-zlatne-bijele boje.Jako je mala.Hranim ju2-puta dnevno po dva listića.Stalno je na površini akvarija i proizvodi zvuk:bopbop.Jako ju volim i pazim.Iznad mog kompa je.Stalno se kao plaši čim nešto lupi,najčešće stolica.Ona je najbolja ribica na svijetu!

Delfin
Delfin je vodeni sisar srodan kitu i običnoj pliskavici, poznat po svojoj inteligenciji, i navodnom saosjećanju i radosti. Ime delfin potiče od starogrčke reči ´µ»ĆŻÂ - -{delphis}- koja znači „s matericom“ odnosno „riba sa matericom“. Grupa delfina zove se jato.

Reč “delfin” ima više značenja i može podrazumjevati:
svakog člana porodice Delphinidae (okeanski delfini);
svakog člana porodice Delphinidae i Platanistodae (okeanski i riječni delfini);
svakog člana podreda Odocenti (koji uključuje zubate kitove);
pripadnika vrste Tursiops truncatus(kljunasti delfin), najrasprotranjenije i najpopularnije vrste delfina

Orke i neke srodne vrste pripadaju Delphinidae porodici i mogu se svrstati među delfine, iako se uobičajeno nazivaju kitovi. Postoji oko 40 vrsta delfina u 17 rodova. Veličina im varira od 1.2 m i 40 kg (Maui delfin), do 9.5 m i 10 tona (orka). Mogu se naći posvuda, najčešće u plitkim morima kontinentalnih šelfova. Mesojedi su i hrane se uglavnom ribom i lignjama. Porodica Delphinidae je najveća u redu Cetacea, i relativno mlada: delfini su se pojavili prije oko 10 miliona godina tokom Miocena.

Mačke

Mačke se hrane gotovo isključivo mesom, dok je puno drugih zvijeri u skupini svejeda. Mačke su vrlo specijalizirane zvijeri, i uglavnom su lovci iz zasjede. Jedino gepard može slijediti plijen na duže staze. Mačke u slobodnoj prirodi preferiraju živu lovinu, a samo izuzetno jedu strvinu

Postoji tradicionalna sistematika, koja bi se mogla, ugrubo, svesti na podjelu na velike i male mačke, postoji jedna novija koju je postavio molekularni biolog Stephen J. O’Brien, specijalist za istraživanje porijekla mačaka i objavio u studiji “Wild Cats: Status Survey and Conservation Action Plan”, Kirstin Nowell&Peter Jackson (IUCN, Cambridge 1996). Njegovo stablo se zasniva na istraživanjima staničnih uzoraka svih mačaka uz pomoć pet različitih metoda molekularne biologije.

Skaćeno su grupirane:
Divlje mačke
Velike mačke
Gepard i puma
Zlatne mačke
Bengalske mačke
Lasice
Risovi i mramorne mačke
Prave velike mačke
Ozeloti

Novosti u klubu:

Puno članova je neaktivno,pa zato primamo ČAK 5 NOVIH ČLANOVA! sretan
Ti neaktivni ni ne daju članke...Samo da kažem,to mi se ne sviđa.... tuzan cry
Nikakvih novosti više nema,samo što niko ne obavlja svoje zaduženje.

Oglasi:

KLIKNI
MOLIM DA SE SVI ČLANOVI MALO TRGNU!
NIKO NIJE DAO NI OGLAS!
SLJEDEĆI ČASOPIS BIT ĆE PUN VAŠIH ČLANAKA,A AKO NE....BIT ĆE cry cry JER IZBACUJEM ILI DAJEM KAZNU...
SLIKE:
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/aslan.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/avatar_66.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/1konjza.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/905pas2og6.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/dog_002N.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/D.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/Inga.gif
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/animalsss.jpg
http://i241.photobucket.com/albums/ff228/eva_shakira/7532580.jpg
GOTOVO! mah mah mah mah